Dragi Ivice, Stipe, Siniša, Albine

Dragi prijatelji… suborci…vitezovi hrvatski…

Dugo smo zborili kako dragi Bog čuva naše vitezove…i čuvao je…mora da smo negdje pogriješili…

Ispunila se ona..čašu meda još nitko ne popi…

Davno je prorok Jeremija zapomagao: Strašno je slomljena djevica kći naroda mojega…ranom neobično ljutom…

Pođem li u polje, evo mačem pobijenih, dođem li u grad, evo od gladi iznemoglih…Zašto nas tako biješ, te nam nema lijeka…Nadasmo se miru, ali dobra nema…Ne odbaci nas radi imena svojega…ne sramoti prijestol slave svoje…

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja, ah ponajljepši san…Svi smo mi sanjari…Snivamo snove o ljubavi…o slobodi…o slobodnoj, samostalnoj državi Hrvatskoj…zemlji sreće i blagostanja…Mnogi naši vitezovi u koje ubrajamo drage nam Albina, Ivicu, Stipu i Sinišu, oni se od sna ne probudiše. Zaspaše vječitim snom pravednika, domoljuba, heroja, mučenika, viteza, obliveni krvlju, umjesto suza radosnica…Poljubljeni zrakama jutarnjeg sunca, umjesto zagrljaja voljene osobe…

Poleti orle hrvatski…poleti selu i gradu što još tužno gore…Pozdravite naše potoke i more…Zelena polja i sure vrleti…Nadletite Dubrovnik-tu pjesmu u kamenu..Taj biser Jadrana i javite im da sloboda stiže…stiže zalivena vašom krvlju…Stiže kultura, civilizacija, uljudbeno ponašanje, što zlodusi u opancima nikada nisu, a i neće imati…

Zapjevaj pjesmu slobode na radost prijateljima i kao najveću kaznu svim zlotvorima, koji u djelo sprovedoše najveće pomračenje uma u povijesti čovječanstva. Svi smo mi sijači, te znademo da plod donosi samo ono zrno koje proklije. Možemo stoga sa sigurnošću kazati da žrtve naših vitezova-mučenika nisu i neće biti uzaludne. A da to tako bude…oni ti poručuju…Gdje ja stadoh, ti nastavi…Bez sjetve nema žetve…

Dosta je sjetve Gospode…Zaustavi to bezumlje. Tko će žeti…tko se radovati…tko cvijeće mirisati, ako sinovi naši budu i dalje ovako ginuli..Stoga te molimo: Rasprši suton s naše Golgote, božanski lučonošo naš..Skrati noć kojom su sile zloduha obujmile sve naše obzore…božanski dane naš…Zaustavi krv koja se iz naših bezbrojnih rana neprekidno toči, ranjena ljubavi naša…Otari naše beskrajne suze i raskini naše smrtonosne uze, božanski osloboditelju naš. Razvedri neizmjerno ucviljene, božanski razveseljitelju naš..Bože iscijeli raskomadanu moju domovinu…orosi je, zadahni..naplodi..razvedri u miru i ljubavi…

Naši momci ne bijahu turisti, a ni avanturisti, već vitezovi željni slobode, koju donose tebi brate i sestro, a mir i spokoj vječni u Gospodinu sebi…

Posvuda su naši mrtvi…i ovdje…Tražimo ih u snu i u kamenu…Prstima kopam zemlju..da nađem svoj korijen, svoju jezgru..u njihovu pepelu…Mir nek bude vašim ranama i vašim trudima..Mir vašim rukama i vašim krikovima…Mir i pokoj vašoj dobroti i vašoj patnji što ostade u kamenu upisana čudesnim pismenima, koja lako može svatko pročitati…

I niste posve iščezli, dragi naši vitezovi. Ostajete u srcima sviju nas kao uzor i ponos…Zborit će se djeci o vašoj žrtvi, koja je vrhunac ljubavi…Smrt je jaka, ali život je jači…Vi živite u nama premda nevidljivi, ali znamo: Ovdje ste…i potičete nas svojom prisutnošću, svojom tihom opomenom, koja prodire iz ove zemlje, svete zemlje Hrvatske…prodire iz vas koji nas pretekoste, iz vašeg znoja…iz vaše krvi…koja već teče…i teći će obnovljena kroz vene godina.

Osvajač svijeta Aleksandar Veliki jednom posjeti grčkog mudraca Diogena i upita ga što bi želio primiti na dar. Uklonite mi se sa Sunca, odgovori Diogen. Njemu za sreću bi dosta Božje sunce i njegova bačva u kojoj je boravio. Svojom žrtvom vi ste doviknuli svemu svijetu, da ovaj narod traži samo jedno. Traži Sunce slobode..I nek nam se uklone sa Sunca i poput Diogena bit ćemo sretni i veliki. Oblak samo za tren može prekriti Sunce..Sunce slobode konačno pobjeđuje…

Vi ste naše Sunce, vitezovi dragi…Jedan drugi grčki mudrac, gledajući bogate izloge u atenskim trgovinama, često bi znao reći: Koliko je tu toga što ja ne trebam..I mi poput Sokrata možemo reći: Ništa nam ne treba osim slobodne domovine i bit ćemo sretni i bogati..Oni položiše svoje mlade živote za tu sreću…

K nebu misli moje lete..K Bogu tvorcu svega, koji se brine za sve i svakoga…On pomaže svima…Bio je s nama u mnogim bitkama za slobodu drage nam Domovine…Domovine Hrvatske…Nije nas napustio…i danas je s nama…Stoga, hvalite Gospodina…Od Njega je sve…Za Njega je sve…I k Njemu ćemo svi…

Mnoga naša braća nas pretekoše na putu u vječnu domovinu…Veliko, toplo, ljudsko hvala…te prijateljska, ljudska, vjernička riječ molitve i zahvalnosti svima koji život svoj dadoše za Domovinu.

Kralju kojemu sve živi…Dođite, poklonimo se..Iz dubine vapijem k tebi Gospode..  Pomolimo se:

Bože, vazmenim otajstvom, Tvoj je Sin pobjednik smrti, s ovog svijeta prešao u slavu tvoga kraljevstva…Daj da i naši pokojnici, vitezovi, patnici, mučenici za Domovinu budu dionici njegove pobjede nad smrću…i zauvijek gledaju Tebe, Oče, koji si ih stvorio i otkupio..Zahvaljujemo ti Gospode Bože za sve znane i neznane ljubitelje Domovine, koji sebe utkaše u našu budućnost…Zahvaljujemo ti na prijateljstvu što nam je od njih poteklo…

Molimo Te, ne daj da se izgubi išta od njihovih napora. Daj da cijenimo sve što njima bijaše sveto. Nek njihovi ideali žive u nama…U našim srcima…Mislima i savjestima…U smjernosti života…Bože udijeli svoju slavu…Svoju budućnost…I vjernost svoju našim vitezovima.

To te molimo danas i uvijek…U znak našeg sjećanja, ljubavi i pažnje položit ćemo vijence…Te upaliti svijeće…Ljubavi i zahvalnosti…

don Petar Mikić